Puerperalne infekcije
  Najčešći uzrok je endometritis ili upala materične sluznice, mada ovu pojavu mogu izazvati i upala rane nakon carskog reza ili epiziotomije, upala mokraćnih kanala, upala vena ili mastitis odnosno upala dojki.
  Potrebno se javiti liječniku radi utvrđivanja mjesta podrijetla infekcije, mada veliki dio ovakvih stanja odlično reagira na antibiotsku terapiju. Najteža komplikacija je puerperalna sepsa koja može biti fatalnog ishoda.

Pyrexia
 Pyrexia (groznica, vrućica, ognjica, latinski: febris) je povišenje temperature iznad normale.
  Groznica je jedan od imunoloških odgovora kojima tijelo pokušava neutralizirati bakterijske ili virusne in- fekcije. Osim kod vrlo visoke temperatura, smanjivanje temperature najčešće nije potrebno, ali se mogu dati antipiretici koji smanjuju temperaturu, a samim time se i pacijent bolje osjeća.
O groznici se radi ako je:
• Temperatura u anusu (rektumu/rektalno) jednaka ili
  iznad 37,5 – 38,3°C.
 • Temperatura u ustima (oralno) jednaka ili iznad 37,7°C. • Temperatura pod pazuhom (aksilarno) ili u uhu (ušna,
  otična) jednaka ili iznad 37,2°C.
 Groznica je obično udružena s posebnim oblikom ponašanja koji se sastoji od letargije, depresije, anorek- sije, pospanosti, hiperalgezije te oslabljene koncentracije.
 Groznica se pojavljuje kao rezultat mnogih bolesti. Glavni uzroci su:
• infekcije, na primjer, gripa, prehlada, malarija...
• upale
• oštećenja tkiva
• nuspojave pojedinih lijekova (progesteronacitostaika)
• apstinencijski sindromi
• rak
• metabolički poremećaji (porfrijeudnica)
• tromboembolija.
 Porast temperature u babinju u većini slučajeva nastaje kao posljedica infekcije zdjelice. Defnicija puerperalne groznice koje se drže u SAD-u je:
 • temperatura 38°C i viša
 • temperatura koja se pojavljuje najmanje 2 puta u prvih
  10 dana nakon porođaja, posebno u prva 24 sata
  nakon porođaja, a mjeri se najmanje 4 puta na dan.
  Većina trajnih groznica nakon rođenja uzrokovane su infekcijom spolnog sustava. Procjenjuje se da je tempera- tuta 38°C i viša koja se razvije 24 sata nakon porođaja udružena s jakom zdjeličnom infekcijom uzrokovana streptokokom skupine A ili B.

Puerperalni endometritis
 Puerperalni endometritis je uterina infekcija koja je uzrokovana bakterijama iz donjeg genitalnog ili gastro- intestinalnog trakta.
 Na učestalost puerperalnog endometritisa utječe uglavnom način porođaja:
• Vaginalni porod 1-3%.
• Elektivan carski rez (učinjen prije započetog poroda)
  5-15%.
• Akutan carski rez (učinjen nakon pokretanja poroda)
  od 15-20%.

ETIOLOGIJA
 Endometritis se može razviti nakon horioamnionitisa tijekom poroda ili nakon poroda.

Predisponirajući čimbenici:
• Dugotrajno prsnuće vodenjaka.
• Prolongiran porođaj.
• Carski rez.
• Česti pregledi tijekom porođaja.
• Postporođajno krvarenje.
• Kolonizacija donjeg genitalnog trakta.
• Anemija.
• Zaostali dijelovi posteljice.
• Bakterijska vaginoza.
• Mlađa životna dob.
• Niski socioekonomski status.

Najčešći uzročnici su:
• Gram-pozitivni koki (pretežno skupina B streptokoka,
  Staphylococcus epidermidis i Enterococcus sp)
• Anaerobi (pretežno peptostreptococci bakterijama SP,
  a Prevotella SP)
• Gram-negativne bakterije (uglavnom Gardnerella
  vaginalis, Escherichia coli, Klebsiella pneumoniae i
  Proteus mirabilis).
Simptomi:
  Prvi simptomi su bol u donjem dijelu trbuha i mater- nice, nakon čega slijedi groznica – najčešće unutar prvih 24 do 72 sati nakon poroda. Česti su zimica, glavobolja, malaksalost i manjak apetita. Ponekad je puerpera samo subfebrilna.
 Obično se javlja bljedilo, tahikardija te leukocitoza, maternica je mekana, velika i osjetljiva na dodir. Krvarenje može biti smanjeno ili obilno i pojačano.
  Kad je zahvaćen i parametrij, bol i groznica su jaki.
  Apsces zdjelice se može manifestirati kao opipljiva masa odvojeno i uz maternicu.
Dijagnoza
 Postavlja se na osnovi anamneze, kliničke slike, ginekološkog pregleda, laboratorijskih nalaza (povećan broj leukocita, ubrzana sedimentacija).
 Potrebno je isključiti druge uzroke (primjerice, urin, urinokultura).
Infekcije nakon carskog reza
 Nakon carskog reza može doći do infekcije operacijske rane. Infekcija se javlja u oko 3-6% žena. U visokorizičnih slučajeva i u razvijenim zemljama stopa infekcije je puno veća (15-75%) (Habib, 2002). Žene koje razviju infekciju obično imaju blagu groznicu, rana je osjetljiva i bolna.
Čimbenici rizika:
• Pretilost.
• Dijabetes ili imunosupresivni poremećaj (HIV).
• Uzimanje steroida (per os ili iv).
• Zatvaranje kože sa staplerom.
• Prethodni carski rez.
• Hitni carski rez.
• Dugo trajanje operacije.
• Pretjeran gubitak krvi tijekom i nakon operacije.
• Neodgovarajuća njega rane nakon otpusta iz bolnice.
Simptomi:
• Jaka bol u trbuhu i crvenilo rane.
• Gnojni iscjedak iz rane.
• Bol na mjestu kirurškog reza.
• Temperatura veća od 37,8°C.
• Bolno mokrenje.
• Bol u nogama.
 Infekcija rane nakon carskog reza može se odraziti u obliku celulitisa ili apscesa. Infekcija se također može proširiti i stvoriti probleme u drugim organskim sustavima, koži, krvi i lokalno.
  celulitis rane obično je uzrokovan stafilokoknim i streptokoknim organizmima. Ovi sojevi su dio normalne fore kože. Zaraženo tkivo ispod kože postaje upaljeno, crveno i otok se brzo širi od reza na okolni dio tkiva, koža je obično topla i nježna na dodir. Gnoj nije prisutan u samom rezu.
 apsces rane ili abdominalni apsces obično je uzrokovan istim uzročnikom kao i celulitis s time da su udružene i još neke bakterije. Infekcija na mjestu kirurškog reza vodi do crvenila, osjetljivosti i otekline uz rub reza. Gnoj se skuplja u šupljini tkiva i curi iz kirurškog reza. Apsces se može formirati na maternici, ožiljku, jajnicima ili org- anima u blizini.
Komplikacije:
 Normalno cijeljenje rane traje od četiri do šest tjedana. Infekcija rane nakon carskog reza otkrivena prije otpusta iz bolnice produljuje boravak u bolnici najmanje neko- liko dana. To povećava troškove hospitalizacije stoga je preporučeno liječiti infekciju ambulantno s dodatnim posjetama liječniku.
Prevencija:
• Slijediti upute dobivene od liječnika i medicinske
  sestre/primalje.
• Redovito uzimanje antibiotika.
 • Čista rana i redovito previjanje po mjerama asepse.
 S infekcije nakon carskog reza samo u Velikoj Britaniji godišnji se susretne 15 tisuća žena. Infekciji su za 60% sklonije pretile žene, ali i rodilje mlađe od 20 godina. Faktor rizika predstavlja i mlad te neiskusan liječnik koji obavlja operaciju.
Infekcije perineuma, vagine i cerviksa
 Epiziotomija, kao i svaka druga kirurška intervencija, ima svoje rizike: gubitak krvi, loše zarastanje rane i infekciju. Takve su infekcije jako bolne. Šavovi se moraju skinuti da bi se rana prirodno drenirala, a onda je ponovo zašiti.
  Infekcije rana perineuma su relativno rijetke, od 0,05 do 0,5%.

Patogeneza:
 Rubovi rane postaju crveni, mesnati i povećani. Šavovi se raskidaju zbog edematoznog tkiva, nekrotični rubovi rane se rastvore i rezultiraju seroznim, serosangvinoznim ili purulentnim eksudatom.
  Najčešći uzrok infekcije je neuspješna epiziotomija ili dehiscencija rane.
  Ostali predisponirajući čimbenici su:
• poremećaj koagulacije
• pušenje
• humani papiloma virus.
simptomi:
 • lokalizirana bol
• disurija s urinarnom retencijom ili bez nje
 • purulentni iscjedak
 temperatura.
  U ekstremnim slučajevima cijela vulva može postati edematozna, ulcerirana i prekrivena eksudatom.
 Vaginalna laceracija može postati infcirana izravno od perineuma.
 Mukoza je edematozna, hiperemična, a može doći i do nekroze tkiva.
 Infekcije cerviksa su učestalije nego što se procjen- juje zato što su učestale laceracije i cerviks je normalno naseljen patogenim organizmima.
Liječenje:
 Infekcije rana perineuma moraju se liječiti postavlja- njem drenaže, uz davanje antibiotika. U većini slučajeva se skidaju šavovi i otvara infcirana rana. Ako je rana primarno čista i neinfcirana predlaže se rana reparacija tkiva.
 Rijetke, ali često fatalne komplikacije infciranih rana perineuma i vagine su duboke infekcije mišića i fascije.
  Postoje  dvije  vrlo  rijetke  gangrenozne  infekcije
 (nekrotična upala fascie, klostridijalna mionekroza) koje su smrtonosne, a žene koje uspiju preživjeti ostaju osakaćene. Iako su te infekcije rijetke, ipak su one ipak značajan uzrok smrtnosti puerpera. Simptomi se pojavljuju od trećeg do petog dana nakon porođaja.
  Rana dijagnoza, kirurški tretman, antibiotici i intenzivna njega zauzimaju značajno mjesto u uspješnosti liječenja nekrotizirajuće infekcije tkiva. Bez kirurškog liječenja je mortalitet potpun, a uz agresivnu eksciziju je 50%.

Zaključak
 Iako se puerperalne infekcije ne javljaju često, one ipak predstavljaju velik zdravstveni problem, ne samo za žene koje su rodile, već i za njihove obitelji.
 Žena je nakon porođaja osjetljiva i ranjiva, a ako dobije puerperalnu infekciju, oporavak nakon porođaja će biti znatno duži, povezivanje s djetetom narušeno, a žene će osjećati kratkotrajnu ili dugotrajnu bol te dispareuniju.
 Strah od posljedica upale, ako one nastanu je posljed- njih desetljeća, zbog široke upotrebe antibiotika, ali i unaprijeđene operativne tehnike, sve manji.
 Ipak, trebamo zapamtiti da je preventiva infekcije jedan od najvažnijih elemenata za vrijeme trudnoće, porođaja i babinja.

 Autor teksta: Ivana Iskrić, Erika Spirić , Članak preuzet iz Primaljskog vjesnika br. 18 svibanj 2015., www.komora-primalja.hr